Wednesday 3 August 2011

Kad si bila mala, Mare...

Sebe smatram fleksibilnom osobom, spremnom na kompromise.
Postoje, međutim, neke stvari kojih se držim, bez obzira na sve.
Spisak je kratak i jasan.

Dakle, nikako ne bih:

- ...stala na onu vagu u centru grada koja na sav glas izvikuje kilograme. Kao na aukciji. "Ko daje više!?" Ne treba mi više, aj' doviđenja.

- ...zaboravila da, nakon što pojedem pomorandžu, ispritiskam koru tako da mi onaj mirišljavi sok ulepi prste (Šta me briga što je bizarno, mislim, ono, ovo je moj blog, napravite svoj pa na njemu budite normalni kol'ko vas volja)

- ...prihvatila išta preko ništa. Išta ume da bude zajebano: zauzme mesto, pa kad naiđe Nešto, bude problema. A išta se ne da istisnuti tek tako, o ne, ne budite naivni.

- ...probala bandži. Jeboteled, dok ih gledam stalno mislim kako će im ona špaga iščupati kičmu i čitav skelet, kao sardini. Hvala, ne hvala.

- ....osim u slučaju krajnje, prekrajnje, najkrajnje nužde, uzela taksi od Surčina.
Mala ilustracija:
minhenski aerodrom-centar Minhena, vozom, 45min: 10evra
surčinski aerodrom-centar Zemuna, teksijem, 10min: 20evra
Zaključak koji se nameće: neprocenjivo.

- ... kad bih se ja pitala, napustila letnje vreme. Dosta je 8 sati za noć. Oni koji tvrde da im je potrebno više od 8 sati sna, ionako spavaju po danu.

- ...prošla kroz ovaj deo sveta, a da ne zastanem u Lovranu.

WTF?!, čujem vas dok otvarate google earth.

Lovran je... pa... pfffft... mali primorski grad, sličan mnoštvu drugih. Ima malu marinu, pijacu, uske uličice u starom delu, jednu gradsku i mnoštvo divljih plaža, i puno, puno, puno lovora na koji miriše i po kom je i dobio ime.

I to je to.
Ništa naročito.

Vama.

Meni je mnogo više.

Meni je on deo detinjstva. Sećanje na šetnje obalskim putem sve do Opatije, natprirodno fenomenalan sladoled kod jednog Albanca, ranotinejdžersku brigu da li u tako malo mesto stiže časopis "Bravo", i na duge dane slane kože i zamršene kose.
I dalje je sve tu.
I lovor, i - podjednako genijalan - sladoled, i "Bravo" (sigurna sam da jeste. Svi nemački proizvodi su neuništivi.), i šetalište, i more.

Sve.

Osim spokoja detinjstva.
I tate.

Jebešmumater.
To tako mora biti.

Ali je sećanje na te dve nedostajuće stavke najozbiljniji razlog da Lovran ni po koju cenu ne izostane sa gornje liste.

________________
NB  Od 24 ukusa u frižideru, odabrala kokos.
        To mi je treći izolovani incident ove godine.
        Da li promene u gastronomskim preferencama treba da predstavljaju razlog za zabrinutost?
        Izguglati to.

No comments:

Post a Comment