Saturday 16 July 2011

Zašto su mi botaničke bašte važnije od muzeja

1)      Obično su malo van grada, a to, posle silnog guranja sa šopingu posvećenim turistima i
lokalnim stanovništvom, itekako ume da prija. Pogotovo kada do nje odete biciklom, kao što sam to svojevremeno radila u Kembridžu.

2)      Sme da se priča glasno i da se komentariše, a da budete sigurni da se neće desiti da, čim otvorite usta, sa svih strana počnu da sikću: „Psssssst!!!“

3)      Smete da pipate eksponate, a da vas grde manje nego u muzeju.

4)      Sigurno je svuda dozvoljeno fotografisanje.

5)      Može da se desi da naiđete na upozorenje tipa: „Kornjače kod orhideja slobodno šetaju unaokolo. Pazite da ih ne nagazite.“  A onda, povrh svega, naiđete na bakicu koja, ne videvši obaveštenje, trči sa jednom „zalutalom“ u ruci da je ubaci u jezerce, a druga bakica trči za njom i viče: „Ali, možda se njemu sada uopšte i ne pliva!“ To je beskrajno simpatično, a tako nešto baš ni u jednom muzeju nisam videla (ako neko jeste, neka mi javi!)

6)      Kad vidite klupicu, sigurno znate da smete da sednete. Nećete biti u dilemi da li je to, možda, neki postmodernistički eksponat koji predstavlja... štajaznam... ostatak nade nad ispraznošću otuđenosti aktuelne stvarnosti, ili već nešto podjednako duboko.

7)      Eksponati u različito doba godine – a neki od njih, bogami, i u razna doba dana! – različito izgledaju. Muzeji imaju – to im priznajem i to volim – privremene postavke što, donekle, može adekvatno da parira, ali ipak.

8)      Muzeji su specijalizovani (oni koji nisu, preogromni su i sa mnogo spratova i stepenica i obično nema šanse da ih obiđete skroz). Botaničke bašte sadrže SVE vrste umetnosti.

9)      U botaničkim baštama prodaju kesice sa semenima, pa kada dođete kući - uz malo truda - možete da imate isto ono što ste tamo videli. Ni u jednom muzeju nisam videla da prodaju materijal (tele i formalin, na primer) od kog - uz koliko god 'oćete truda - možete da dobijete ono što ste tamo videli.

10)  Možete da naiđete na deo u staklenoj bašti sa milionima vrsta orhideja, za neke od kojih nikada nista ni čuli, većinu kojih nikada niste ni videli niti ste mogli za zamislite da uopšte postoje, i da naučite da odličnu uspevaju kada se „posade“ u gomilu pampura. A upravo mi se to desilo juče u minhenskoj botaničkoj bašti u koju se ulazi iz jedne od... ne, to nije park, to nije ni bašta, to je... pa, recimo, hortikulturalna celina Nimfenburškog zamka, koja je sama po sebi već dovoljno neverovatna. Što je dobro. Pripremi vas na neverovatnost botaničke bašte.

*

 Ipak, interaktivni muzeji me izuzetno vesele, a radujem se i Pinakotekama i Deutsches Museumu. Zapravo, jedva čekam. J

No comments:

Post a Comment